Mogućnosti i ograničenja etničke strukture stanovništva na osnovu popisne statistike Kneževine I Kraljevine Sribije - primer Istočne Srbije

Abstract

Kvantitativnu osnovu za izvođenje etničke strukture stanovništva Srbije čine popisni podaci o obeležjima nacionalne, jezičke i konfesionalne pripadnosti. Re-zultati gotovo svih popisa u Kneževini i Kraljevini Srbiji pokazuju da se pitanje etničke strukture Istočne Srbije uglavnom svodi na statističke odnose vlaškog i srpskog stanov-ništva jer su ostale etničke zajednice bile zastupljene sa vrlo niskim udelima. Problem izostanka direktnog pitanja o nacionalnoj pripadnosti nameće izvođenje etničke stukture stanovništva samo na posredan način, i to na osnovu dobijenih podataka o obeležju maternjeg jezika koje je bilo prisutno u najvećem broju tada sprovedenih popisa. Zato je osnovni cilj ovog rada da istraži mogućnosti i ograničenja izvođenja etničke struk-ture stanovništva kroz dinamiku broja i udela Vlaha Istočne Srbije u kojoj su gotovo u potpunosti koncentrisani. Ako prihvatimo logiku identifikacije nacionalne sa jezičkom pripadnošću, na osnovu izloženih rezulatata istraživanja možemo zaključiti da su Vlasi bili najbrojnija etnička manjina u Kneževini i Kraljevini Srbiji, kao i da je njihov broj linearno rastao sve do 1895. godine što je bilo u skladu s ondašnjim trendom rasta uku-pnog stanovništva Srbije.